Nakon summita Europskog vijeća 19. ožujka u Bruxellesu, a u kontekstu promjena na globalnom tržištu koje se odražavaju i na Hrvatsku, Europska unija definira mjere za ublažavanje rasta cijena energije i dugoročnu stabilizaciju sustava
Grafika: Europska komisija, Opća uprava za energetiku
Globalno tržište: od stabilnosti do globalne konkurencije
Europski energetski sustav u posljednjih nekoliko godina prošao je kroz veliku promjenu. Do 2022. godine Europa se u velikoj mjeri oslanjala na plin iz Rusije, koji je dolazio plinovodima (cjevovodi koji izravno povezuju proizvođača i tržište) uz dugoročne ugovore i relativno stabilne cijene. U tom razdoblju oko 40% plina u Europi dolazilo je iz Rusije. Nakon početka rata u Ukrajini taj se model brzo promijenio. Udio ruskog plina pao je na manje od 10%, a Europa se okrenula drugim izvorima, prije svega Norveškoj (plinovodi) te Sjedinjenim Američkim Državama i Kataru kroz ukapljeni prirodni plin (LNG, plin ohlađen na oko -162 °C kako bi se mogao transportirati brodovima). Procjenjuje se da LNG danas čini više od 30% uvoza plina u Europsku uniju, dok Europa i dalje uvozi više od 80% plina koji troši.
Uz Norvešku i LNG, dio plina u Europsku uniju i dalje dolazi plinovodima iz Alžira i Azerbajdžana, dok se manji udio još uvijek odnosi i na preostale isporuke iz Rusije. U praksi to znači da države članice više ne ovise o jednom dominantnom dobavljaču, nego kombiniraju različite izvore i pravce opskrbe, ovisno o infrastrukturi i dostupnosti na tržištu.
Za razliku od plina koji dolazi plinovodima, LNG se kupuje na globalnom tržištu, što znači da kupci iz Europske unije sudjeluju na istom tržištu kao i kupci iz Azije i drugih dijelova svijeta. U takvim okolnostima cijene se formiraju prema globalnoj potražnji, a ne prema regionalnim ugovorima.
Upravo ta promjena, prelazak s plina koji dolazi plinovodima, uz dugoročnije i stabilnije ugovore, na ukapljeni prirodni plin (LNG) koji se kupuje na globalnom tržištu, jedan je od glavnih razloga veće nestabilnosti cijena u posljednjim godinama.
U ovakvom promijenjenom tržišnom okruženju plin i dalje ima ključnu ulogu, ne samo kao izvor energije nego i kao oslonac elektroenergetskog sustava.
Obnovljivi izvori, poput sunca i vjetra, imaju sve veći udio, ali ovise o vremenskim uvjetima. Kada nema dovoljno sunca ili vjetra, u sustav ulaze plinske elektrane (postrojenja koja koriste plin za proizvodnju električne energije i mogu se brzo uključiti), čime osiguravaju kontinuitet opskrbe.
Način formiranja cijene dodatno objašnjava zašto promjene na tržištu plina imaju tako snažan učinak. Na europskom tržištu električne energije cijena se ne određuje prema prosjeku svih izvora, nego prema najskupljem izvoru koji je potreban u određenom trenutku. U praksi to znači da, kada u proizvodnju ulaze plinske elektrane, njihova cijena postaje referentna za cijelo tržište. Zbog toga rast cijene plina ne utječe samo na plin kao energent, nego i na cijenu električne energije u cjelini, uključujući i onu proizvedenu iz obnovljivih izvora.
Dodatni sloj dolazi iz globalnih transportnih ruta. Oko 20% svjetske trgovine energijom prolazi kroz Hormuški tjesnac (uski morski prolaz između Irana i Omana), što znači da poremećaji u tom području mogu u vrlo kratkom roku smanjiti dostupnost energije na tržištu i podići cijene. U takvom sustavu Europa više ne reagira samo na vlastitu proizvodnju i potrošnju, nego na globalne promjene ponude i potražnje — zbog čega se cijene danas mijenjaju brže nego ranije.
Europski odgovor: od summita do konkretnih mjera i ulaganja
Nakon sastanka Europskog vijeća 19. ožujka u Bruxellesu, na kojem su se okupili čelnici država članica kako bi uskladili zajednički odgovor na aktualne izazove i energetska pitanja ponovno su došla u prvi plan. Povod nisu bile nestašice, nego ponajprije nagli rast cijena uzrokovan globalnim poremećajima, osobito na tržištu plina.
U obraćanju nakon summita, Ursula von der Leyen istaknula je da je opskrba energijom u Europskoj uniji trenutačno stabilna, ali i upozorila da Europa ostaje izložena promjenama cijena koje dolaze s globalnog tržišta. Upravo zbog toga europski odgovor sve se više usmjerava na pitanje kako ublažiti cijene, a ne samo kako osigurati energiju.
Na razini Europske unije pravila tržišta i smjer energetske politike definiraju se zajednički, dok države članice odlučuju o vlastitom energetskom miksu, odnosno o tome u kojoj će mjeri koristiti plin, obnovljive izvore, nuklearnu energiju ili druge izvore te o provedbi mjera u nacionalnim sustavima. U praksi to znači da Europska unija postavlja okvir, primjerice način funkcioniranja tržišta i pravila tržišnog natjecanja, dok države interveniraju kada cijene naglo porastu. Ovaj model proizlazi iz jedinstvenog europskog tržišta energije, na kojem su države međusobno povezane i energija se slobodno trguje preko granica. Time se u uobičajenim okolnostima osigurava stabilnija opskrba i učinkovitije korištenje resursa, ali uz zajednička pravila kako bi se izbjegla nelojalna konkurencija među državama.
Račun za električnu energiju sastoji se od više dijelova, pa su i mjere usmjerene na svaki od njih. Najveći dio odnosi se na samu energiju (oko 56% ukupne cijene), zatim na troškove prijenosa i distribucije kroz mrežu (oko 18%), dok porezi i različite naknade čine približno 15% računa, uz razlike među državama članicama. Upravo zato europski okvir omogućuje državama članicama da interveniraju u tim komponentama, primjerice kroz smanjenje poreza, prilagodbu naknada ili subvencioniranje dijela troška pri čemu svaka država mjere provodi unutar vlastitog sustava.
U redovnim okolnostima takve intervencije ograničene su pravilima o državnim potporama kako bi se spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja, no u kriznim situacijama ta se pravila privremeno prilagođavaju i državama daje veća fleksibilnost za zaštitu građana i gospodarstva.
Posebna pažnja pritom je usmjerena na tržište plina, koje je u posljednjim godinama postalo najosjetljiviji dio sustava. Europa se danas u velikoj mjeri oslanja na uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji dolazi brodovima, najčešće iz Sjedinjenih Američkih Država, Katra i drugih globalnih dobavljača. Za razliku od plina koji dolazi plinovodima, takav se plin kupuje na globalnom tržištu i izravno je izložen cjenovnim promjenama, zbog čega se globalni poremećaji najbrže odražavaju upravo na cijene energije u Europi.
U ovom kontekstu razmatraju se i prilagodbe sustava trgovanja emisijama, koji je jedan od ključnih alata europske klimatske politike i utječe na cijenu energije, osobito u sektorima koji koriste fosilna goriva, budući da proizvođači moraju kupovati emisijske dozvole, a taj se trošak uključuje u cijenu proizvodnje.
Paralelno s kratkoročnim mjerama, Europska unija provodi i širi Akcijski plan za pristupačnu energiju, koji predstavlja dugoročniji odgovor na visoke cijene. Procjenjuje se da bi mjere iz tog plana mogle donijeti oko 45 milijardi eura ušteda već u 2025. godini, zatim oko 130 milijardi eura godišnje do 2030., te do 260 milijardi eura godišnje do 2040. godine.
Plan obuhvaća ubrzavanje izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora energije, ulaganja u elektroenergetsku mrežu i međusobno povezivanje država članica, poticanje dugoročnih ugovora o opskrbi energijom te snažnije ulaganje u energetsku učinkovitost, uključujući obnovu zgrada i primjenu učinkovitijih tehnologija. Upravo u tom segmentu procjenjuje se dodatni potencijal ušteda od oko 162 milijarde eura godišnje do 2030. godine.
Središnja ideja tih mjera nije samo ublažiti trenutačni rast cijena, nego postupno smanjiti ovisnost Europe o uvoznim fosilnim gorivima i povećati stabilnost sustava. Time europski odgovor dobiva dvostruku dimenziju- kratkoročno ublažavanje krize i dugoročnu promjenu sustava u kojem bi cijene energije trebale biti manje izložene globalnim šokovima.
Kako globalne promjene utječu na Hrvatsku
Kao dio jedinstvenog europskog tržišta, Hrvatska sudjeluje u istom sustavu u kojem se cijene energije formiraju na razini cijele Europe, ali pod utjecajem globalnih kretanja. To znači da promjene u opskrbi plinom ili poremećaji na svjetskom tržištu ne ostaju ograničeni na pojedine zemlje, nego se vrlo brzo odražavaju i na domaće cijene. Iako Hrvatska nema izravne energetske veze s kriznim područjima poput Bliskog istoka, na cijene utječe činjenica da se energija kupuje na zajedničkom europskom tržištu. Kada se smanji ukupna ponuda plina u Europi, države i opskrbljivači konkuriraju za dostupne količine, a cijene rastu za sve — neovisno o tome odakle plin fizički dolazi.
U tom kontekstu posebno je važna uloga LNG terminala na Krku, koji je od 2021. postao ključna ulazna točka za plin koji u Hrvatsku i širu regiju dolazi brodovima. Terminal omogućuje uvoz plina s globalnog tržišta, najčešće iz Sjedinjenih Američkih Država, ali i iz drugih zemalja poput Katara, Egipta ili Trinidada i Tobaga.
Njegov kapacitet već je dosezao razinu koja može pokriti ukupne potrebe Hrvatske, a dodatnim ulaganjima povećan je na oko 6,1 milijardu kubičnih metara godišnje, što je više nego dvostruko od domaće potrošnje i omogućuje opskrbu i susjednih zemalja. Zahvaljujući tome, Hrvatska je značajno smanjila ovisnost o jednom dobavljaču i dobila veću sigurnost opskrbe. Istodobno, takav model znači i veću izloženost globalnim cijenama, jer se dio plina nabavlja na tržištu gdje cijenu određuju ponuda i potražnja.
Hrvatska i dalje uvozi značajan dio energije, procjenjuje se da se uvozi više od polovice ukupne potrošnje, uključujući oko tri četvrtine plina i većinu nafte. Upravo zbog toga promjene cijena energenata brzo utječu na troškove gospodarstva i kućanstava.
Kako bi ublažila takve učinke, Hrvatska, kao i druge države članice, koristi mogućnosti koje daje europski okvir. To uključuje ograničavanje cijena za krajnje korisnike, subvencioniranje dijela troškova energije te prilagodbu poreza i naknada. Takve mjere omogućuju da građani i dio gospodarstva ne snose puni teret tržišnih cijena, iako se stvarni trošak i dalje pokriva kroz državni proračun.
U Jadranskoj Hrvatskoj utjecaj energetskih cijena posebno je izražen. Turizam, promet i ugostiteljstvo snažno ovise o energiji, pa rast cijena električne energije i goriva izravno povećava troškove poslovanja, od klimatizacije smještaja do prijevoza i opskrbe. Ti se troškovi postupno ugrađuju u cijene usluga, što može utjecati na konkurentnost turističke ponude.
Istodobno, u novim okolnostima otvara se i druga dimenzija - jačanje uloge Hrvatske kao regionalnog energetskog čvorišta. LNG terminal, povezivanje s tržištima srednje Europe i ulaganja u infrastrukturu daju Hrvatskoj potencijal da iz uvoznika postane i važna tranzitna točka za opskrbu šire regije.
U takvom sustavu Hrvatska se nalazi između dvije stvarnosti: s jedne strane, izložena je globalnim kretanjima cijena, a s druge strane, kroz europski okvir i vlastitu infrastrukturu dobiva alate za veću sigurnost opskrbe i dugoročnu prilagodbu energetskom sustavu koji se brzo mijenja.
Govor Ursule von der Leyen : https://www.youtube.com/watch?v=ZWd158Z5a8Q.
Add comment
Comments